in goth we trust
17.09.2005., subota
biblija novog doba
|
Mo?da je nastupilo pravo vrijeme da se ljudsko dru?tvo izmijeni iz korijena, odnosno, da prestane robovati vlastitim zabludama. Poruka koju smatram istinitom zastra?uju?a je i tragiËna, koliko i istinita. Izgleda da je jedina prava i nepokolebljiva religija koja ?e uzdi?i Ëovjeka i koja je za njega predodre?ena - zlo. Jer, nijedno dosada?nje uvjerenje usmjereno prema dobrobiti, bilo vlastitoj ili zajednice, nije dalo rezultate koje bismo mogli smatrati epohlanima, a samo je pojaËalo ljudsku ?elju za kr?enjem tih pravila... To je Ëinjenica, sve ijedna religija izjedena je i dovedena na rub propasti zahvaljuju?i silama zla. Pa iako je svaka od tih skupina vizionara poku?avala voditi borbu protiv te "mraËne i nesmiljene" sile, Ëini se kao da je zlo jedino ?to iz dana u dan postaje sve jaËe i jaËe, nikad ne mijenjaju?i osnovu, nikad ne propadaju?i. Jedino je ono dosad uvijek ostalo nepora?eno. Religije nastaju i nestaju, a zlo je od pamtivijeka usmjereno samo prema jednom i jedinstvenom cilju koji mu neminovno, uz manje pote?ko?e, polazi za rukom - uni?titi Ëovjeka i sve ?to je uz njega vezano. Postoji li netko hrabar me?u nama da se tada zapita, ako je doista tako, nije li Zlo jedina uspje?na, nepobjediva i istinita "religija". Ono je u nama, zli smo i ma ?to uËinili svoga se koda ne mo?emo rije?iti. paraziti smo na ovom svijetu koji nije prilago?en na?im potrebama, ?irimo svoje asfaltne spore i trujemo zemlju...umiru?i zajedno s njom. Ako i postoji netko dovoljno smion da izrekne tu najstraviËniju ocjenu otkako je svijeta, ho?e li imati dovoljno hrabrosti suoËutu se s navalom pitanja i jezivih odgovora koji ?e, nesumnjivo, poput bujice navrnuti u njegovu glavu? Kamo ?e nas ovo moje razmi?ljanje odvesti, prepu?tam vremenu, ali volio bih Ëuti va?e komentare. |
20.08.2005., subota
god´s playground, my life...
|
Is this life this degradation this pointless game, humiliation Born to die, we're born to lose and not one choice we make we choose And when this life is at an end we find that Death's our only friend Must we suffer through your games, oh Lord? Can God really be so bored? We waste our lives destroying, hating, while beneath our flesh a skull lies waiting Blind to beauty blind to love, we fear of our loving Lord above Some live their lives to play their games, some live as victims, the insane Your experiment oh Lord has failed and I trust that when we meet you will forgive us It's futile so I'll end this note and find a knife and slit my throat and come to track you down oh Lord you better watch your back, be sure that when we meet you'll be surprised no loving praise, no glee filled cries Just pain and hate and tear filled sighs and the question in the end is "Why?" |
17.07.2005., nedjelja
Smrt ljubavnika (baudelaire)
|
Divani će naši bit mirisa puni, Duboki ko rake, s ležajima mekim, Na stolcima cvijeće što se tiho truni, Procvjetalo za nas pod nebom dalekim. Rasipljući strasno posljednje topline, Naša srca dva će kao zublje sjati, Dvostruki će traci od svjetlosti njine Na zrcalu duša jedan odraz dati. A u veče modro nadnaravna sjaja Jedan ćemo blijesak izmijenit jedini Kao dugi jecaj u znak oproštenja; Odškrinuvši vrata, tad Anđel će ući Da radosnom kretnjom oživi u tmini Ogledala mutna i ugasle luči. Ch. Baudelaire ( Anđeo smrti u duši koja gori sa sviješću o ljubavi se bori njegov je korak snažan i strašan ali i kamen je ljubavi gladan) |
24.05.2005., utorak
...farewell...
Želio bih otići u zemlju tamnih snovaTamo gledati kraljicu magle Uživati u mirisu njenih crnih velova I boli koji nikada ne prestaje Želio bih već noćas otići daleko Negdje na kraj svijeta, gdje ne poznaje me nitko Na mirnoj površini noćnog mora lebdjeti Okružen crnim gavranima i voljeti nakratko Dok vrištim i drhtim, ushićen i u ekstazi Nek moja patnja bude radost svijeta A ja ću posve sam i bez svijesti Zamišljati svjetlo na kraju oceana I dok grebem po površini svjetla A vrata savršenstva ostaju teška, Nadgrobni kamen noktima si klešem I s tri crna duha propasti plešem Prvi se zvao razum, taj što me ubio Dar s neba bješe poguban, jer sam ga izgubio Drugi što me poput kapljice isušio Sve je moje nade u trenu hladnom srušio Al treći, što kao zvijer Trgao je utrobu moju Zvao se imenom sreće Koja se nikada vratiti neće Izgubio sam nadu, umrla je zadnja Zatekla me nespremnog ta prejaka slika Nesreća u obliku dijamanta crnog I kaplja ružine krvi u moru iskrenih suza |
23.05.2005., ponedjeljak
nocturno
|
hladno je i mračno je, u mirisu svoje krvi utapam svoju tugu rijeka teče pored mene i suze iz mojih očiju blago svjetlo i njegov odraz na površini svilenkasto crnoj lice staro, izmučeno i samo čeka po tko zna koji put i koliko već dugo čeka smiraj, dašak posljednji kap iz oka koja postaje biser sasušena suza i blijedo lice ukočeni obrazi i ledene ruke čekaju kraj u valovima boli a mrak rijeke i dalje klizi kap po kap, tiho i bešumno moje sve postaje ništa |
17.05.2005., utorak
light at the end of the world
|
A cruel sleep 'cross our land All withered and dying As the fall, the victims They're dying a sad death In our land, we lay down And suffer again (My dying bride) |
13.05.2005., petak
no name
|
što može vojnik tuge dok dolinama boli korača suzu tek da pusti ili gorko da se smije svejdno ostaje tek puki dječak zaluđen snovima koji se nikada neće ostvariti i dok sile mraka napadaju njegovu nježnu dušu krhko mu tijelo drhti i pati a um pomračen, ne želi da shvati tek puste tlapnje u moru obećanja ono su što iz ljudskih ustiju izvire kao valovi crne, pokvarene krvi zapljusnut će bijelo i podatno lice njegovo pretvoriti ga u zvijer i zavladati srcem sve dok jednom ne postane ništa |
08.05.2005., nedjelja
+ posljednja bitka +
|
danas kad sam shrvan, danas dođite svoje mračno oružje na meni upotrijebite danas kada glava klonula je posve i kad snage nemam da se s vama borim dođite i ubijte, krv mi svu ispijte kožu mi s lica ogulite i njome se nahranite što god mi napravili, pa i ubili me vječno ću znati kako vas mrziti taman da mi i suze pokloniti ja ću i dalje htjeti nestati daleko od vas, daleko od suzne doline u tamnu zemlju gdje snovi još žive pobjeći ću ja i ostaviti vas sjene mog odurnog postojanja |
pritisnut godinama patnje, ja tek kaplju kraja cekam
|
kaplju koja osvjezava i razdire hladnu kaplju od koje se krv ledi a koža puca no um opijen velovima crnim maše osjećajući skori kraj svake agonije dok ruke pomahnitalo vode bitku sa svijetom propasti tako besmisleno i beznacajno zivjeti tek postojati, a ne osjecati bol je koja raspinje moje krhko tijelo dok plamen svijeće raspiruje moje misli odustajem, odlazim, uspomena neka bude izbrisana tek pokoja suza ako padne iz očiju neprihvaćenih dovoljna je da moj duh visoko poleti u beztjelesnom uzitku smrti |
04.05.2005., srijeda
očaj, samo očaj
|
kad me obuzme želja da postanem lakoatletičar, top je jer poželim otići u nebo, da bih tamo mogao biti isto tako očajan kao i ovdje (F. Kafka) Zašto su svi oni koji su naučili nešto o prilikama u kojima žive nužno bili očajni, tužni ili alkoholičari? Volim ih, jasni su mi, ali znam i kako na njih ljudi gledaju koji ne mogu vidjeti svijet drugačije od svijetloružičastih tonova. |
20.04.2005., srijeda
lako kao ptica zaletjeh se u prozor
|
I dok si me gledala svojim velikim Tužnim, crnim očima Govorio sam ti Da je sve ovo samo ružan san U koji smo oboje uvučeni Da će sve jednom završiti Bit će bolje, i promijeniti se Tvoje suze više neće Morati moje lice natapati Tada bismo bili sretni Naši planovi su obećavali Znali smo da zajedno Možemo sve Ali dan kada je strašna oluja Poharala moj um i tijelo A moju dušu ostavila da se izmučena Trza na prašnjavom podu sboe Taj dan okupan svjetlošću svijeća I mirisima cigarete i vina Nikad neću zaboraviti Koliko god pokušavao Tog je dana izdaja postala moja stvarnost Želje moji najveći neprijatelji A postalo mi je toliko svejedno Da iz dana u propadam Alkoholna depresija preko noći Svakodnevna preko dana Razaraju ostatke nekad velike osobe A suze su ionako odavno presušile |
10.04.2005., nedjelja
requiem jednom sjećanju...
|
ponekad je neko sjećanje, u jednom jedinom trenutku i lijepo i bolno, puno zadovoljstva i gorčine prisjetio sam se sada kako je to bilo očekivati te, nestrpljivo...vjerovati znati da si ovdje, ali da te nema prisjetio sam se gorkog okusa u ustima razorne glavobolje i vrelih suza koje su donedavno bile moje jedino društvo a sada... sve se promijenilo, više nikada neće biti isto rane nisu zacijelile, samo su zaboravljene i tek ponekad isplivaju u valovima depresije no gore od rana koje sjećanja mi nanose jesu posljedice, imunitet koji sam stekao na lijepo više ništa nije lijepo, sve je crno, sve je mrtvo volio bih živjeti, ali smrt je uvijek nad mojom glavom... |
09.04.2005., subota
leptir...
voljeo bih biti poput leptira,slobodno proživjeti jedan jedini dan bez misli i jauka suze bi se na vjetru sušile tek jedan dan u očekivanju bih smrti slobodno letio travnjacima u trenu spustio svoja svilenkasta i lagana krila na opori miris ruže omirisao život, pronašao ljubav prihvatio svijet i na kraju dana stekavši mudrost i vještinu preživljavanja glavu naslonio na meko tlo znajući da sam jedan dan neograničen a već drugi tek sjećanje prolazno i nevažno, tek sjećanje bez očaja i uspomena |
04.04.2005., ponedjeljak
conclusion, not a theory...
|
Life is pain. Anyone who claims diferently is selling something! |
27.03.2005., nedjelja
despair in us....
|
Sleep will not come to us; it will not relieve our pain, Sleep will not take over us, let us rest again and again, Whispers will not silence our screams and our sighs, Whispers will not block out the despair that opens our eyes, Love can never learn to breathe through crowded solitude, Love can never learn to be singular or a multitude, Our minds cannot combat what we are they cannot fathom air, Our minds cannot be opened by our own despair, Time cannot awaken us from our counterfeit rest, Time cannot halt the feelings in side of our chest, We are the insomnia, the raging and the sick, We are the suspended waiting for something to click, We are filled with hate we are the chosen, I close my eyes but despair forces them open |
23.03.2005., srijeda
Zasto ne volim ljude
|
- jer kad govore nesto, to zapravo ne misle - licemjeri su - izdajice su - prijetvorni su - skloni su ocjenjivanju, svih osim samih sebe - ne vole biti u krivu - sve od navedenog Ima li ljepse stvari od sjesti usred noci na hladan grobni spomenik i slusati djecu noci u letu dok pisu povijest utiskujuci bol svojih krila u razrusene pore moga uma? |
13.03.2005., nedjelja
povratak otpisanih...
|
Nakon dugo vremena odlučih se vratit na blog. ne znam ni sam zašto neko vrijeme nisam pisao. Mogao bih vam sad slagati da nisam imao vremena. Ali pravi razlog krije se u činjenici da mi je u zadnje vrijeme sve svejedno. Apsolutno sam ispražnjen. Pisao sam neke stvari ali nisu mi se svidjele. U zadnje vrijeme sviđa mi se samo što prije onesvijestiti se od alkohola i zatim ujutro žaliti za učinjenim. Stoga prekidam tradiciju i pokušat ću ponovno sve upucavati na blog... |
